Priroda kao prostor susreta sa sobom
Što za tebe predstavlja priroda? Kako ju koristiš? U slobodno vrijeme kao mjesto za šetnju, izlet ili aktivnosti? Možda ti je poznat osjećaj ispunjenosti, ugodnog umora i fizičke opuštenosti nakon dana provedenog u prirodi. Ali, pogledajmo dublje. Priroda može biti mnogo više od mjesta na kojem provodimo slobodno vrijeme. Može postati prostor u kojem ponovno susrećemo sebe. Tijekom šetnje možeš obratiti pažnju na pjev ptica ili njihanje krošnji kada vjetar puše. U tim trenucima misli često nakratko utihnu. Svakodnevica je ispunjena žurbom, bukom i velikim brojem podražaja. Iako to uglavnom ne primjećujemo, izloženi smo stalnim promjenama slika pred našim očima te raznim mirisima. Boravak u prirodi mnogim ljudima pomaže usporiti, lakše primijetiti vlastite misli i osjetiti veću smirenost. Zvukovi, mirisi i prirodno okruženje mogu pridonijeti osjećaju opuštenosti.  Češćim boravcima u prirodi možemo stvoriti prostor za sebe - mjesto opuštanja, mira i prisutnosti. 
Zašto se u prirodi osjećamo drugačije?
Priroda na poseban način djeluje na tijelo, um i emocije.Ako pogledamo tijelo, ono neprestano traži balans između kretanja i odmora. Već i lagano kretanje može pomoći tijelu da otpusti dio napetosti koju nosimo kroz dan. Kako to učiniti? Ne trebaš ništa posebno, dovoljna je lagana i jednostavna šetnja.Zamisli kako šetaš šumskom stazom, iznad tebe krošnje stabala napravile su duboki hlad, a sunce se svako malo probija. Čuješ ptice koje se skrivaju na granama. Korak postaje sporiji. Više ne razmišljaš gdje želiš stići, nego gdje se upravo nalaziš. Možda ćeš primijetiti kako stopala dodiruju tlo. Kako se zdjelica lagano njiše u ritmu hoda. Kako ruksak ima svoju težinu koju do prije nekoliko minuta nisi ni osjećala. Sve postaje laganije i jednostavnije. Kao da tijelo polako otpušta ono što je cijeli dan nosilo sa sobom.
U takvim trenucima mnogi primijete više mira i prisutnosti. Zvuk ptica, šum lišća, miris zemlje i svjež zrak vraćaju nas u trenutak - da smo cijelim bićem upravo tu gdje se nalazimo, prisutni.Nakon boravka u prirodi mnogi se osjećaju odmornije i bistrije. Prirodne boje poput zelene, smeđe i plave mogu djelovati umirujuće. Nakon užurbanog gradskog ritma upravo takvi prizori, mirni i statični, mnogima donose osjećaj predaha.U takvom ritmu lakše zastanemo, razmislimo i donesemo odluke koje u svakodnevnoj žurbi odgađamo.
Možda se samo trebamo odvažiti usporiti i prepustiti se prizorima koje priroda nudi. Dopustiti si slušati, promatrati i osjećati nekim pomalo zaborvljenim osjetilima. Možeš li se zamisliti kao njen dio? Zastati i nigdje ne žuriti.

Priroda ne rješava probleme, ali stvara prostor
Boravak u prirodi neće riješiti naše probleme. Ali može promijeniti način na koji im pristupamo. Ponekad je potrebno vrijeme da misli sjednu na svoje mjesto. U prirodi možemo pronaći trenutke za sebe - kako bi se povezali sa sobom i stvorili prostor za sve ono što nam se trenutno čini preveliko. I ne, neće se ništa odmah riješiti. Ali, miran um dobiva priliku odmoriti, otpustiti i otvoriti se za nove uvide. I tada može nastupiti jasnoća.Kada malo usporimo, često spontano primijetimo i vlastiti dah. Upravo on može postati jednostavno sidro koje nas vraća u sadašnji trenutak. Disanje nam je uvijek dostupno. Ne moramo ga učiti, samo mu ponovno posvetiti pažnju. U prirodi uvijek možeš pronaći kamen na koji ćeš sjesti ili hrpicu šuškavog lišća na koje ćeš leći i opustiti cijelo tijelo. A zatim udahni polako. Primijeti kako se prsni koš diže i spušta. Dok se dah smiruje možda ćeš primijetiti da su se i misli malo utišale. Priroda će te vjerno pratiti povjetarcem, zrakama sunca i pjevom ptica.
Kako prirodu vratiti u svakodnevni život?
Istinske životne promjene često započinju sasvim malim odlukama. Odlukom da zastanemo ili da izađemo van. Možda da sebi poklonimo nekoliko minuta mira. A priroda, ona uvijek čeka na nas. I ne, nije potrebno imati cijeli slobodan vikend kako bi boravio u prirodi. Nije se potrebno ni popeti na vrhove planina. Dovoljno je za početak popiti jutarnju kavu na balkonu. Prošetati do posla umjesto da sjedneš u automobil. Prošetati psa malo sporije no što to inače radiš.Zamisli da svakoga dana oslobodiš desetak minuta, izađeš iz zatvorenog prostora, i samo osluškuješ ptičji pjev. Dopustiš suncu da tvoje lice kupa toplinom, a vjetru da dotakne tvoju kožu. A zatim se odlučiš i na kratke šetnje. I dok šetaš, tvoja pažnja će neprimjetno osluškivati pjev ptica, osjećati toplinu sunca i vjetar.Ne čini se nemoguće, zar ne? Upravo tu se događa susret sa sobom. Polako i mirno. Možda upravo tada obična šetnja prestaje biti samo šetnja. Postaje prostor u kojem ponovno susrećemo sebe. I možda nas priroda cijelo vrijeme nije pokušala promijeniti, nego nas je podsjetila na ono što već jesmo.
A danas zastani i zapitaj se…
Koju malu promjenu danas mogu učiniti za sebe?Mogu li ovaj tjedan odvojiti pola sata za boravak u prirodi?Kako se osjećam upravo sada, kada na trenutak zastanem i duboko udahnem?