I dok se sunce tek probija iza tankih oblaka, ostavljam prve korake u svom vrtu. 
Kapljice rose presijavaju se na lišću predivnih zelenih kupusnjača. Sve se pomalo budi, a ja se kupam u miru i ptičjem pjevu.
Čini se kao savršen dan preda mnom. Iako ne znam kakav će biti. 
Ali, nije ni bitno. 
Sada dišem usporeno, svjesno i duboko. Koračam osjećajući tlo pod nogama.
Što god nosi ovaj dan, doći će. 
Nekada je to neizvjesnost, briga, strah ili umor. I nije ih lako nositi. Teški su.
Možda su upravo jutra zaslužna za ostatak dana. Za misli koje njegujemo i ritam kojim se krećemo.
Možda su važni ti prvi koraci u danu i način na koji ćemo disati kroz jutro.Možda ćemo baš kroz prve misli i korake lakše prolaziti kroz ono teško što nas tijekom dana čeka. 
Jedan duboki udah, pogled u biljke, miris trave i prve zrake sunca na licu dovoljni su da jutro započne mirnije i tiše. 
Da započne s tobom.

Iva